Operativni sustav koji pogoni velik broj pametnih telefona, ali i televizora, tableta i satova, službeno je bio predstavljen javnosti pred točno 10 godina. Sama povijest Androida seže u 2003. godinu kada je Andy Rubin odlučio osnovati Android Inc., tvrtku koja je željela izraditi operativni sustav za mobilne uređaje, i to prvenstveno za digitalne fotoaparate. Nekoliko mjeseci kasnije odlučili su promijeniti smjer pa su se orijentirali na mobilne telefone, točnije prema tadašnjim konkurentima – Symbianu i Windows Mobile.
2005. godine Google kupuje Android Inc. za 50 milijuna dolara te počinje intenzivno raditi na operativnom sustavu za pametni telefon koji je izgledao slično Nokijinoj E seriji, sa hardverskom tipkovnicom i bez ekrana osjetljivog na dodir. Međutim, kada je 2007. godine Apple predstavio iPhone, revolucionarni pametni telefon sa ekranom osjetljivim na dodir, i sa demonstracijom kako će izgledati pametni telefon budućnosti, Google je odlučio intenzivnije poraditi na podršci za touchscreen iako je i dalje tvrdio da je primarni način interakcije za fizičkim tipkama.
Prvi Android pametni telefon bio je predstavljen u rujnu 2008 te ga je izradio HTC. HTC Dream, kako se zvao, imao je horizontalnu QWERTY kliznu tipkovnicu, ekran osjetljiv na dodir, i za današnje pojmove smiješne specifikacije – jednojezgreni procesor takta 528 megaherca sa 192 MB radne memorije i 256 MB interne memorije. Ekran je za tadašnje pojmove bio velikih 3,2 inča rezolucije 320 x 480 piksela. Stražnja kamera rezolucije 3.2 megapiksela nije mogla snimati video sve do Android 1.5 Cupcake, dok je posljednja službena verzija bila 1.6 Donut.
Brze iteracije verzija, sve veći broj modela privukao je programere, ali i moddere koji su već na prvom modelu otkrili način kako da modificiraju dijelove operativnog sustava kao superuseri, ili administratori. Korištenje rupa u operativnom sustavu kako bi se omogućila administratorska prava definiralo se kao rootanje, i dan danas najpopularniji način modificiranja uređaja.
2010. godine Google je predstavio Nexus liniju pametnih telefona koji su trebali demonstrirati najbolje od hardvera i softvera. Android verzije i dalje su se štancale nevjerojatnom brzinom, gdje je svaka veća verzija dobila svoj naziv prema nekom od slatkiša, i to abecednim redom:
Bez naziva | 1.0 | rujan 2008. | |
Interno „Petit Four“ | 1.1 | veljača 2009. | |
Cupcake | (Kolačić) | 1.5 | travanj 2009. |
Donut | (Krafna) | 1.6 | rujan 2009. |
Eclair | (Ekler) | 2.0 – 2.1 | listopad 2009. |
Froyo (Frozen Yougurt) | (smrznuti jogurt) | 2.2 – 2.2.3 | svibanj 2010. |
Gingerbread | (Medenjak) | 2.3 – 2.3 | prosinac 2010. |
Honeycomb | (Saće) | 3.0 – 3.2.6 | veljača 2011. |
Ice Cream Sandwich | (Sladoledni sendvič) | 4.0 – 4.0.4 | listopad 2011. |
Jelly Bean | (Žele bombon) | 4.1 – 4.3.1 | srpanj 2012. |
KitKat | (KitKat čokoladica) | 4.4 – 4.4.4 | listopad 2013. |
Lollipop | (Lizalica) | 5.0 – 5.1.1 | studeni 2014. |
Marshmallow | (bijeli slez) | 6.0 – 6.0.1 | listopad 2015. |
Nougat | (Nugat) | 7.0 – 7.1.2 | kolovoz 2016. |
Oreo | (Oreo keks) | 8.0 | kolovoz 2017. |
Danas Android zauzima preko dvije trećine tržišta. Stari konkurenti kao Symbian i Windows Mobile odavno su smješteni u ropotarnicu povijesti, dok Apple , iako sa manjim udjelom, i dalje drži high-end segment i profitabilnost. Međutim, Android se i dalje razvija, sa sve više uređaja na tržištu i definitivno ga čeka svijetla povijest, pa možda i dvadeseta godišnjica postojanja.