Jedna od konstanta na tržištu pametnih uređaja je rast dijagonale zaslona. Od dolaska iPhonea 2007. godine i revolucije pametnih telefona prosječna veličina ekrana postajala je sve veća i veća što je omogućilo lakše i ugodnije pretraživanje Interneta, gledanje slika i filmova, kao i čitanje teksta na pametnim telefonima.

Proporcionalno porastu dijagonale ekrana rasle su i dimenzije samih telefona. Kada je Steve Jobs predstavio Apple iPhone 2007. godine ekran dimenzije 3.5“ bio je smatran ogromnim i mnogi su mislili da nema potrebe za rastom. 3 godine kasnije Apple je predstavio iPhone 4 sa Retina ekranom dok je Samsung predstavio Galaxy S – prvi model iz Galaxy S linije koja je donijela tada megalomanski ekran od 4 inča. Prvi Galaxy Note predstavljen je 2011. godine i bio je ismijavan od strane medija i tržišta zbog svoje apsurdne dijagonale ekrana od 5.3“. Malo tko je pretpostavio da će ta dijagonala postati prosječna samo 5 godina kasnije. U toj neprestanoj borbi i „brže više jače“ konceptu čak je i Apple, koji je dugo tvrdio da su 4“ dovoljna jer je cijeli ekran dostupan pod palcem jedne ruke, pokleknuo kada je predstavio iPhone 6 sa ekranom dijagonale 4.7“, kao i 6 Plus sa ekranom dijagonale 5.5“.

Stvari su polako izmakle kontroli. Veliki ekrani zahtijevali su i veću rezoluciju kako bi prikazani sadržaj bio oštar i lijep. Jači grafički čipovi morali su gurati milijune piksela u sekundi, trošeći sve više električne energije – kapacitet baterija je zbog dimenzija uređaja sve veći i veći ali autonomija je i dalje na vrlo sličnoj razini. Veće dimenzije kućišta otežavaju korištenje telefona u jednoj ruci, povećavaju rizik od pada i loma stakla, kao i pucanju i savijanju dok je u džepu hlača. Korisnici koji žele imati najbolji model u ponudi a imaju manje šake često su primorani kupovati velike uređaje, pritom kompromitirajući ergonomiju, pa čak i situacije kada je gotovo nemoguće koristiti telefon.

Kako postići kompromis? Smanjivanje dijagonale zaslona dovelo bi to velikog otpora tržišta jer većina voli ugodu korištenja velikog ekrana. Povećavanje dimenzija dovodi do sve većeg dijela tržišta koji nije u mogućnosti ugodno koristiti uređaje u jednoj ruci, ili ih nositi u džepovima i torbama. Kompromis prema kojem su proizvođači usmjerili svoje napore je povećati površinu ekrana na prednjoj strani telefona.

Postotak površine ekrana u ukupnoj površini prednje strane telefona svake godine sve više raste. Po informacijama sa GSMArena vidljiv je neprestani rast udjela ekrana na prednjoj strani telefona:

Ideja o zaslonu sa jako tankim rubovima prisutna je na tržištu preko 3 godine, kada je Sharp predstavio Aquos Crystal. Iako taj model nije bio vrhunac hardvera što se klasičnih specifikacija tiče, dizajn i rješenja koja je ta model ponudio dao je do znanja da je moguće napraviti pametni telefon čija prednja strana gotovo u potpunosti sadrži ekran. Ekran dijagonalne 5“ bio je zbijen u kućište koje je bilo uže i kraće nego od iPhone-a 6, koji ima ekran dijagonale 4.7“. Uže kućište doprinosi ergonomiji i korištenju telefona u jednoj ruci, kao i onima koji imaju kraće prste.

Prvi „ozbiljniji“ flagship uređaj sa tankim rubovima bio je Xiaomi Mi Mix, predstavljen u studenom 2016. godine. Izvrstan hardver sa lijepim dizajnom i ogromnim 6.4“ ekranom bio je popraćem priličnom brojkom recenzija i člancima na portalima. Iako je na kraju ispalo da je Mi Mix dobar pametni telefon sa manama, velik broj ljudi ipak je dao palac gore pomalo znanstveno fantastičnoj ideji uređaja koji je gotovo u potpunosti ekran.

Prvi flagship mobitel „velikih“ igrača sa velikim udjelom ekrana je LG G6. G6 je jedan od prvih modela koji je napustio tradicionalni 16:9 omjer ekrana za 18:9 omjer, koji je produljio ekran i omogućio prikaz više sadržaja odjednom. Tako je dijagonala ekrana porasla na 6 inča dok su dimenzije uređaja generalno ostale slične prošlogodišnjem modelu.

Mane

Veliki ekrani donose i nove probleme. Sve tanji i tanji rubovi daju manju mogućnost zaštite ekrana u slučaju pada tako da je šansa za puknućem ekrana dosta veća. Produljeni omjer ekrana otežava pristup vrhu ekrana kao i statusnoj traci za pregled notifikacija. Aplikacije koje nisu isprogramirane za drugačiji omjer ekrana neće prikazivati ekran u punoj veličini, ili će imati greške u prikazu. Veća rezolucija ekrana zahtjeva jači grafički čip koji troši više energije.

Srećom, velik dio problema može se riješiti, ili barem umanjiti. Sve u svemu, prednosti ovakvog koncepta nadjačavaju mane tako da će ekrani iz znanstvene fantastike ubrzo doći u realnost.