Kao rezultat očaja i poznatog maila kojeg je tadašnji šef Nokie, Stephen Elop, poslao zaposlenicima gdje je rekao da je Symbian „platforma koja gori“, Nokia je potpisala partnerstvo sa Microsoftom s kojim će zamijeniti Symbian sa tada novim Windows Phone operativnim sustavom. Iako su na početku rezultati bili prilično obećavajući, Nokia je bez obzira na izvrstan hardver jednostavno izgubila bitku na softverskoj fronti te je na kraju prodala mobilnu diviziju Microsoftu koji se po zadnjim informacijama gotovo pa povukao sa tržišta. Međutim, nova firma sastavljena od bivših Nokijinih zaposlenika osnovala je novu tvrtku naziva HMD Global koja je otkupila prava na Nokijin brend te je započela novu seriju Nokia pametnih telefona koji su ovaj puta temeljeni na Android operativnom sustavu. Jedan od rezultata je i Nokia 3.

Prvi dojam nakon uzimanja Nokie 3 u ruke definitivno je pozitivan. Kvaliteta izrade je na vrlo dobrom nivou, iako je stražnja strana napravljena od plastike i na kuckanje daje šuplji zvuk. Osjećaj je sličan onome od Xiaomi Redmi 4X, koje se ističe kao jedan od većih konkurenata Nokiji 3. Prilikom prvog paljenja vidljivo je da je IPS ekran veličine 5 inča lošijeg kontrasta i kuta vidljivosti. Crna boja pod bilo kojim kutom osim pravim postaje svijetlo siva tako da iskustvo gledanja videa u grupi nije bajno. Rezolucija od 1280×720 piksela je dovoljna za tu dijagonalu, no pikseli su vidljivi na bližoj udaljenosti. Mat kućište je iznenađujuće sklizavo no prednost u odnosu na staklo je nedostatak otisaka prstiju. Na testnom primjerku čulo se neko kuckanje ukoliko se mobitel tresao malo silovitije. Bočne tipke za glasnoću i zaključavanje imaju zadovoljavajući klik, no sve tri tipke su zajedno na desnoj strani pa je često slučajno zaključavanje mobitela umjesto stišavanja zvuka. Na donjoj strani nalazi se ne baš glasan zvučnik, kao i microUSB utor.

Test zvuka:

Prvo pokretanje bilo je brzo, pa je tako Nokia 3, kodnog naziva TA-1020, pitao za početno postavljanje. Tu je bilo uočljivo da je vibracija kod tipkanja vrlo slaba pa se na prvi tren činilo da nije upaljena. Latencija korištenja je zadovoljavajuća, no skrolanje po menijima i u web pregledniku, iako glatko, prilično kasni u odnosu na prst tako da igranje igara koje traže reflekse bi moglo biti malo teže. Ispod ekrana nalaze se kapacitivne tipke za otvaranje task managera, početnog ekrana i povratka u raniji meni. Tipke nisu osvjetljene tako da će trebati neko vrijeme navike i memoriranja gdje se koja tipka nalazi. Tipke nisu konfigurabilne tako da će korisnici Samsunga, kojima je tipka za povratak na desnoj strani, imati još dulje vrijeme navike i pogrešnog odabira. Legendarna Nokijina melodija prilikom paljenja momentalno budi nostalgiju, nakon koje je vidljivo sučelje stock Android-a 7.1.1. Sučelje je spartansko, bez bloatware aplikacija i samo sa sistemskim i Google aplikacijama. Nekoliko minuta kasnije stigla je notifikacija za sigurnosnu zakrpu za rujan, zakrpu koju većina mobitela, pa čak i flagship kategorije, ne bude dobila, ili će dobiti puno kasnije. HMD Global obećao je da će sve Nokie dobiti nadogradnju na Android 8.0 Oreo do kraja godine, što je hvale vrijedan potez.

Nažalost, inicijalni dobar dojam pokvarile su performanse uređaja. Aplikacije se pale dosta sporo i rade sporo, većina 3D igri šteka i učitava se dosta dugo. Radna memorija od 2 gigabajta drži nekoliko aplikacija u pozadini, no ukoliko se primjerice upali web preglednik i Facebook aplikacija, većina drugih aplikacija mora se ponovno pokretati. Kroz cijelo sučelje osjeti se određena pauza između interakcije i akcije, čak i kod jednostavnih stvari kao što je odabir stavke u Postavkama.

Reklamirana interna memorija od 16 gigabajta nije u potpunosti dostupna jer operativni sustav i sistemske aplikacije zauzimaju gotovo 5 gigabajta. Uz ostale aplikacije i datoteke sveukupno dostupna slobodna memorija za korisničke podatke je oko 10 gigabajta. Iako nije puno, moguće je proširiti memoriju sa microSD karticom.

Loše performanse nastavljaju se i na kameru. Pokretanje kamere gotovo uvijek traje 3 do 4 sekunde, što je dugo čak i za budget modele u 2017. godini. Kvaliteta fotografija također ne impresionira – samo mirna ruka može uloviti relativno oštre slike po danjem svijetlu, dok sve ostalo ispada dosta mutno, sa sporim autofokusom i spremanjem slika.

Album slika:

https://imgur.com/a/KT0LZ

Video je također dosta loše kvalitete, te se sprema u već zaboravljenom .3gp formatu. Leća kamere prilikom fokusiranja radi prilično glasan „klik“ koji se može čuti i na vide-u:

Kao šećer na kraju, baterija od 2630 miliampersati izdržat će jedan dan srednje zahtjevnog korištenja, no punjenje baterije traje gotovo 2 sata. Na 60 posto baterije aplikacija Ampere prikazivala je da će baterija biti puna tek za 75 minuta.

Sve u svemu, Nokia 3 se čini kao osrednji uređaj koji sa cijenom od 1200 kuna nudi dovoljno dobro iskustvo za nezahtjevne korisnike. Pred nekoliko godina ovakva količina performansi i kvalitete izrade označavala bi definitivni best buy u segmentu pristupačnih pametnih uređaja, no navala kineskih proizvođača i rast kvalitete ostalih u budget segmentu stavljaju Nokiu u nezavidan položaj. Stock Android prednost je onima koji žele optimizirano i jednostavno sučelje, kao i obećanje o redovitim zakrpama. No, prednosti koje stock Android pruža nisu vidljive zbog dosta slabog hardvera, s kojim pametni telefon funkcionira na trenutke i frustrirajuće sporo. Možda je to jedna od posljedica korištenja uređaja iz više klase, no činjenica stoji da za sličnu cijenu u hrvatskim web shopovima moguće je kupiti Xiaomi Redmi 4, koji nudi puno bolje performanse, kameru, čitač otiska prstiju i ogromnu bateriju, no sa MIUI sučeljem. Izuzme li se čisto Android sučelje, Nokia 3 jednostavno ne pruža dovoljno da bi opravdala cijenu.