Jedan od novih trendova koji će ove godine zavladati svijetom mobilne tehnologije je mogućnost prikaza 3D objekata u stvarnom svijetu. Iako je sam koncept i tehnologija dostupna već godinama, novi val tehnologije miješane stvarnosti (Mixed Reality) zaokuplja sve više pozornosti na tržištu, između proizvođača i kupaca.

Naime, postoji vidljiva razlika između virtualne stvarnosti (Virtual Reality) i miješane stvarnosti. Kod virtualne stvarnosti korisnik se u potpunosti nalazi u virtualnom svijetu – nema doticaja sa stvarnim svijetom niti postoji interakcija sa fizički opipljivim objektima. Dok s jedne strane virtualna stvarnost omogućuje ulazak u potpuno izmišljene i fantastične svjetove, današnja tehnologija još uvijek nije u potpunosti sposobna prikazati puni potencijal virtualne stvarnosti. Potrebna je ogromna količina grafičke snage, vrlo velik broj sličica u sekundi koje moraju biti stabilne (bez trzanja slike) i koje moraju što brže i vjernije prikazati pokrete korisnika da se izbjegne neudobnost i mučnina. Iako su neki proizvodi kao Oculus Rift i HTC Vive daleko dogurali u tom pogledu, i dalje postoje velika područja za poboljšanje, ali i puno pristupačnija cijena. Također, korištenje virtualne stvarnosti vrlo često je nepraktično, pa čak i opasno jer bez obzira na ogromne prostore i krajolike koji se mogu prikazati u virtualnoj stvarnosti, i dalje postoje fizičke prepreke gdje se korisnik nalazi, tako da korištenje HTC Vive-a u malom stanu, ili na kolniku prometne ulice graniči sa ludošću.

Kompromis između virtualne stvarnosti i… stvarne stvarnosti je ubacivanje 3D elemenata u postojeću okolinu. 2015. godine Microsoft je predstavio Hololens – potpuno samostalni uređaj koji projektira „holograme“ u pravom prostoru. Tehnologija je na prvu ruku fantastična – 3D modeli savršeno ostaju u prostoru, bez latencije, dok samostalni uređaj znači da nema potrebe za cijelom radnom stanicom i kablovima koji vise sa svih strana. Međutim, vrlo uzak okvir prikaza slike, mala autonomija baterije i loš prikaz na suncu podsjetile su na infantilnost tehnologije.

Google je također eksperimentirao sa mješovitom stvarnošću sa svojim projektom Tango. Projekt Tango omogućio je pametnom telefonu orijentaciju u prostoru pomoću već ugrađenih senzora (akcelerometra i žiroskopa) ali i pomoću posebnih kamera koje mjere dubinu prostora kao i pomicanje. Sama tehnologija je pokazivala potencijal ali implementacija, kao i potreba za skupocjenim uređajima punih kamera i senzora, nagoviještala je da će Tango još uvijek biti niša, a ne komercijalno spreman proizvod.

Najveći pomak pri komercijalizaciji miješane stvarnosti napravio je Apple sa svojim ARKit-om. ARKit je set mogućnosti koji programerima omogućuje izradu aplikacija koje koriste iPhone za prikaz 3D objekata na tražilici kamere. Spomenute mogućnosti dolaze sa iOS 11 verzijom operativnog sustava koji će, kad bude službeno dostupan, biti instaliran na stotine milijuna uređaja.

U međuvremenu, Microsoft je na Windows 10 također implementirao Windows Mixed Reality, koji je zapravo nastao na temelju iskustava sa Hololens-om. Prvi dobavljivi uređaji trebali bi biti dostupni krajem godine.

Ponukan Apple-ovim i Microsoftovim rezultatima, Google je tako odlučio predstaviti svoju varijantu mješovite stvarnosti, ARCore. ARCore je zapravo direktan konkurent Apple-ovom ARKit-u, i omogućuje Android uređajima da sa postojećim kamerama i senzorima prikazuje 3D objekte u prostoru. Tehnologija je još uvijek u razvoju i nije dostupna svima, s time da je Google najavio izlazak ARCore prvo na Pixel uređaje, i na Galaxy S8 sa Android-om 7.0 Nougat.